CRNA RUPA OPROSTA: Pazite na koji način praštate!

11 Juli 2015

Lažna New Age ideja promovirala je, da biste postali duhovno biće puno ljubavi trebate oprostiti svakome, čak i ako vas zlostavljaju, omalovažavaju i dovode u zabludu.

Gabriella Brightlight i Kathryn E. May, PsyD

Pričajmo o crnoj rupi oprosta. Mnogo puta, ljudi misle da izražavaju oprost kada su stvarno u poricanju. Lažna New Age ideja promovirala je, da biste postali duhovno biće puno ljubavi trebate oprostiti svakome, čak i ako vas zlostavljaju, omalovažavaju i dovode u zabludu. Ljudi se osjećaju toliko neugodno s bijesom da je postala religiozna praksa da se preskoči ta emocija u cijelosti, i ide direktno na isključivanje kako bi se tome prilagodili. To se zove “oprost”.

Postoji i slična New Age ideja koja ide otprilike ovako: ne možemo suditi jer presuda osuđuje druge, a da bi bili duhovna osoba, vi morate voljeti svakoga. U stvari, razmatranje, procjenjivanje i odmjeravanje onoga što se događa je dobro korištenje vaše inteligencije, a ne neprijateljski čin. Kabala je naporno radila, s dobrim razlogom, da nas istrenira u uvjerenju da korištenje presude je isto kao biti osuđivan. Bilo je to namjerno i sjajno učenje da se prevari čovječanstvo u prihvaćanju sljepoće. Ako smo doista gledali na njih s jasnim rasuđivanjem, mi bismo vidjeli kroz njihove iluzije i oni bi bili nemoćni nad nama.

Kad malo bolje pogledate na nešto, vi omogućavate intuitivno lažni odgovor koji trenutno vodi do istine i daleko od opasnosti. Ali to bi značilo da koristite presudu. Umjesto toga, od vas se očekuje da ništa ne znate o onome što osjećate, tako da biste učinili da se drugi ljudi osjećaju dobro, posebno oni koji se ponašaju loše prema vama. Od vas se očekuje da prihvatite sve ljude baš na način kakvi jesu, čak i ako vas opet... maltretiraju, omalovažavaju, i dovode u zabludu.

Slika koju smo opisali je tako kružna (oprost, negiranje, poricanje, bijes, poricanje i sljepilo) i ona vas sprječava da ikad dođete do točke ili istine o tome što se zapravo dogodilo. Takvo stanovište vas stavlja zauvijek u opasnost od ponavljanja grešaka iz prošlosti, kada koristite svoju osudu i intuiciju koja bi vam pružila priliku da dovedete svoj život na višu razinu. Dakle, vi ste zapeli u poricanju, jer vjerojatno, izražavanje onoga što ste vi i što mislite ide protiv oprosta drugima. To potiče beskrajne tolerancije prema ljudima koji ne bi trebali imati pravo i privilegiju da budu blizu vas.

To nas dovodi do treće laži koja vodi do crne rupe: Govoreći istinu, vi ranjavate druge i “stvarate valove”. To nije društveno prihvatljivo i donijeti će odbacivanje i napuštanje (od ljudi koje ste već trebali ostaviti za sobom). Dok održavate ovaj kružni emocionalni zatvor ne možete uistinu govoriti ili iskreno izraziti svoje osjećaje. Od vas se očekuje da zračite ljubav, ili riskirate da izgledate netolerantni, sebični i pretjerano osjetljivi.

Kako možete zračiti ljubav kad ste stavili svu ljutnju, bijes i strah u želudac, crijeva, srce i um kako bi zalijepili veliki osmjeh na svoje lice i pretvarali se da je sve sasvim u redu? To nije ljubav, opraštanje, tolerancija ili duhovno uzdizanje: to je negiranje. Sve to je osmišljeno kako bi se spriječilo da budete slobodni, i da bi vas se spriječilo da podignete svoje vibracije da budete sjajan svjetloradnik koji stvarno jeste. Vi ste upravo potpisali da ćete nositi kuglu i lanac koji će vas spriječiti da se uzdignete do svog uzašća.

Stoga, negiranje zapravo znači da ćete staviti sve ljude, događaje i osobna ponašanja koja vam se ne sviđaju i koja vas čine da se osjećate posramljeni, ljuti, povrijeđeni ili bezvrijedni, u malu kutiju s natpisom “Stvari koje treba zaboraviti”. To stavljate u tajni ugao sebe dok dajete sebi zasluge što ste “ovo odradili”. Na taj način, vi usvajate principe kabale: “To se dogodilo tako davno da više nije istina, pa nemojte to iznositi”. Shvatite da na taj način vi ne možete manifestirati svoj idealan život, jer vizija vašeg idealnog života umire s negiranjem sebe.

Ako ste u modu poricanja, ne možete oprostiti sebi i ne možete oprostiti drugima.

Kako riješiti taj paradoks? Prvo moramo shvatiti da postoje dva stvarna oblika praštanja.

Prvo, tu je istina i oblik pomirenja praštanja, koje se odvija između dvoje ili više ljudi koji su prisutni i svjesni interakcije. To zahtijeva priznanje odgovornosti, istinsko kajanje i iskrenu ispriku, “Obećavam da vam to nikada više neću učiniti” i neće nikad, ikad. Samo tada je moguće da povrijeđeni to doista oprosti i nastavi u odnosima bez ugrožavanja njihovog integriteta i dobre prosudbe. (Čuvajte se lažnih isprika koje nose ton krivnje i ovlaštenja – “Žao mi je što su me nagovorili” manipulacije.)

Moraju se ostvariti slijedeći uvjeti kako bi se riješio sukob:

Onaj tko je bio ozlijeđen priznaje svoje osjećaje i nudi drugu priliku kako bi se ispravile njihove pogreške, to je dar povjerenja i dobre volje.

Kad osoba koja je povrijedila drugu preuzme odgovornost, izrazi iskreno žaljenje, i moli oprost, to stvara okruženje u kojem stvarna bliskost i povjerenje mogu rasti. Iz tog plodnog tla može se razviti zdrav odnos.

Iskreno pomirenje i oprost zahtijevaju otvorenost, transparentnost, uzajamnu ljubaznost i svjestan pristanak prije nego se krene. Ako to niste postigli, a odlučite ostati, vi stvarate recept za katastrofu. Ako niste vidjeli sve od gore navedenih elemenata, vi napuštate svoju slobodu i priliku da budete istinski sam svoj. Mudrije je otići. Ugrožavajući svoj integritet u pregovorima za rješavanje može samo stvoriti ciklus ljutnje i boli.

Drugi oblik oprosta je samo ovladavanje osjećajima, osim bilo kakvog nastavka odnosa. To se ne smije miješati s gornjim pomirenjem/oprostom. U tom slučaju, počinitelj se ne kaje, ne želi pregovarati, ili je odsutan. Ovaj oblik oprosta NE SMIJE se koristiti kao izgovor za igru u sjeni podržavajući nečije loše ponašanje, ili čestitajući sebi što ste iznad svega toga.

Mi shvaćamo da je interno rastapanje boli ili povrede iz prošlosti put do mira uma. Da bi se to ostvarilo, moramo biti spremni otpustiti sve osjećaje ljutnje i viktimizacije, koji nas drže vezane za počinitelja i tamu koju doživljavamo. Viđenje da je naš vlastiti oporavak važniji od osvete omogućuje nam da napravimo izbor da pustimo da opet volimo usprkos prošlih povreda.

Onaj koji je bio uništen traumatskim događajima ili životom bez ljubavi može izgubiti vezu sa sobom, svoju vjeru u Boga i svoje samopoštovanje. Ljudi koji su bili žrtve mogu pasti u bezdan samo-krivnje i gađenja. Potrebna je hrabrost, odlučnost i fokus na obnovu svoje vjere i vjere u sebe.

Ovaj oblik oprosta je u osnovi o svom vlastitom oporavku i odluci da se živi u sadašnjosti, u ljubavi prema sebi. Prihvaćanjem istine o vašoj prošlosti, umjesto da ju pokušavate negirati omogućuje vam da vratite vaš osjećaj samopoštovanja i vrijednosti. To je pravi uspjeh. Učeći kako voljeti sebe je pravi ključ praštanja. To je put izlaska iz crne rupe, i put do ostvarenja idealnog života koji ste ovdje došli živjeti.

Za daljnju raspravu po tim pitanjima, vidite poglavlje 27, “Kako mogu prijeći preko toga?” i poglavlje 28, “Učenje oprosta”, Who Needs Light? od Kathryn E. May, PsyD

Izvor: www.whoneedslight.org

Top