Fenomen stotog majmuna

23 Juni 2015

Znanstvenici su promatrali japanske majmune, Macata fuscata, koji su naseljavali otok Koshima tijekom razdoblja od 30 godina. 1952. godine znanstvenici su kao eksperement počeli majmunima davati slatke krumpire koje su im ostavljali u pijesku. Majmunima se svidio okus sirovih slatkih krumpira, ali im je pijesak stvarao nelagodu.
Nakon određenog vremena, mlada osamnaestomjesečna ženka pod nazivom Imo otkrila je da može riješiti taj problem pranjem krumpira u obližnjem potoku. Naučila je majku ovom triku. Njeni prijatelji su također naučili ovaj novi način i podučili i svoje majke.


Postupno su ovu kulturnu inovaciju pokupili razni majmuni, a sve je zabilježeno okom znanstvenika. Između 1952. i 1958. godine, svi mladi majmuni su naučili prati pjesak sa slatkih krumpira kako bi ih učinili ukusnijima. Samo oni odrasli koji su imitirali svoju djecu, naučili su se služiti ovim društvenim napretkom. Ostali odrasli su nastavili jesti prljave slatke krumpire.
Zatim se dogodilo nešto zapanjujuće. U jesen 1958. godine, određen broj Koshima majmuna je prao slatke krumpire – točan broj nije poznat. Pretpostavimo da je ujutro tog dana bilo 99 majmuna na otoku Koshima koji su naučili prati svoje slatke krumpire. Hajde da zatim pretpostavimo da je nešto kasnije tog jutra i stoti majmun naučio prati krumpire.
I TADA SE DOGODILO!

Do te večeri gotovo svi u čoporu su prali slatke krumpire prije nego što bi ih pojeli. Nadodana energija tog stotog majmuna nekako je stvorila ideološki prodor!

Ali pazite: najviše iznenađujuća stvar promatrana od strane tih znanstvenika je to da je navika pranja slatkih krumpira preskočila preko mora... Kolonije majmuna na drugim otocima i čopor majmuna u Tasakiyami na kopnu počeo je prati svoje slatke krumpire. Dakle, kad postignut određeni kritički broj desegne svjesnost, ta nova svjesnost može se priopćavati od uma do uma. Taj fenomen je postao poznat kao 'Fenomen sto majmuna'.
Provedena su istraživanja kako bi se vidjelo je li učinak primijenjiv i na ljude, pa se pokazalo kako i ljudi također dijele nesvijesno znanje kao što dijelimo zajedničku bazu podataka.

Prema biologu Rupert Sheldrake-u naša svijest je povezana s nevidljivim kolektivnim poljem, kojeg naziva morfičkim poljem. Svaki član grupe doprinosi kolektivnom morfičkom polju, a totalna svijesnost tog morfičkog polja je dostupna svakoj individui grupe.

Top