NERMINA ZOLJ: BOSNO MOJA, putopis - treći dio

06 Septembar 2015

Dan 5: Razgovoruša sa prijateljom u Tekiji, kojoj dado smo ime „clash kultura“: bavarski katolik vs. švabksa muslimanka, hvala ti drug, fakat moramo više jedno sa drugim razgovorati, nego jedni o drugima pričati.

Dan 6:
Sretnem rodjaka u gradu, on me pozdravlja sa: Šta ima živote? neobično mi. Njemac u meni nije navikao da mu se tepa, ne što me niko ne voli, nego što njemački jezik nije stvoren za tepanje. Okrutan je, hladan, jako ograničen u iskazivanju dragosti, milosti i ljubavi, riječ „schatz“- blago/zlato je ono maksimum osječaja dok mi na primjer koristimo:“ mila“, „draga“, „srećo“, „ljubavi“ pa i ono „zivote“ sto me baci na razmisljanje. Ne samo da je okrutan, nije ni slikovit, da njemac čuje ono naše "puklo srce od tuge" ili "dušo" prepao bi se. Ako hočete slatko da se nasmijete a govorite njemački, prevedite „Okuj me care“ od Halida, pa će vam biti jasno, šta mislim. Ne znam, koliko je jezik povezan sa karakterom i mentalitetom naroda, ali mi je iskreno žao jednog naroda, što nema „merak“, „ćejf“ i „rahat“ u riječniku

Dan 7:
Udruženje gradjana skuplja novčanu pomoć za sirjske izbjeglice u Beogradu, skupljeno je skoro 4000 KM. Golemo i još jedan dokaz više za mene, kako možemo kad hoćemo...

Na putu sa malim rodjakom za Sarajevo, mali u njegovom slučaju znaći, da mi može pitu sa glave jesti. Frenkie nastupa u clubu „Sloga“ – odličan koncert, predlažem „Gori“ za novu himnu BiH a Frenkija za ministra kulture. Vraćamo se noću kući, pričamo, treba iduće godine upisati fakultet pa razmišlja, koji će. Tužno kad jedna mlada osoba, puna motivacije, energije i kreativnosti bira fakultet po sansi da se zaposli kasnije i to mnogo kaze o jednoj drzavi... Stajemo u Jablanici, skoro pa četiri sahata, pekara radi, uzmemo po frisku, vruću kiflu i opet kažem: sreća je u sitnicama.

Dan 8:
Srela jednu osobu, koja mi je nekad davno jako važna bila. Nije važno, sta bih htjela čuti. Niti kažemo, niti čujemo uvijek ono sto želimo...

Dan 9:
Obračam se vozaču sivog BMW-a iz Blagaja. Jarane, moćan ti je BMW, svaka čast i znam bio je skup ali brate dragi nije skuplji od ljudskog života. Ti se zahvali Bogu svom, što su u mene dobre kočnice, jer bi inaće nastradali i ti, onaj drugi vozač, ja i pazi ovo moje dijete, pa ti razmisli... a ako si u svemu brz kao u vožnji, onda mi je stvarno tvoje žene žao. (Uzrok moje smrti najvjerovatnije neće biti neki brzi vozač, što me usred krivine pretiće, nego što ću ja biti sarkastična u pogrešno vrijeme)

Dan 10:
Navukla sam se na turske serije, Chipsy Chips ukus sira i Shokatu – spašavajte me!

Dan 11:
Večeras su igrali zmajevi, borili su se ali ipak izgubili. Gledam utakmicu u kaficu i posmatram raju, jedan put više mi dodje muka na našu nekulturu: u jednom času euforija, u drugum se psuje mater selektoru i igračima. Jesmo, emotivni smo ali šta je to u nama, pa vrijedjamo i ne cijenimo prvo jedni druge, pa onda naše zlatne momke, koji bi za bilo koju državu mogli igrati ali sa ponosom nose dres BiH?? Ako je iko pokazao svijetu sta je ta Bosna i šta znaci kombinacija karakter, duša, srce onda naši zmajevi i hvala im za to: Ko ne skače mrzi Bosnu hej hej hej!

Top