ABDULAH SIDRAN: ARSEN JE ISPISAO ISTORIJU NAŠE OSJEĆAJNOSTI

19 Avgust 2015

Ne može se misliti o Arsenu a da se ne suočimo sa vječitim pitanjem o tajni ljudske darovitosti. Lako je kazati: kad je Bog dijelio talent, pjesnik, kompozitor, slikar i pjevač Arsen Dedić stao je deset puta u red ! Lako i zgodno. Ali čovječanstvo još nije ni blizu da odgonetne tu tajnu.

Definicija prema kojoj je talent 'sposobnost brzog učenja' (S. Gligorić, šahovski velemajstor) može, sasvim uslovno, biti zadovoljavajuća ako se zadrži u oblasti šahovske umjetnosti. Drugdje, i šire, sposobnost brzog učenja je tek jedno od svojstava talenta. A šta je talent – niko ne zna.

Kada se, u povodu smrti velikoga umjetnika Arsena Dedića napiše ili rekne: Otišao je jedan od najvećih - nije rečena istina. Otišao je najveći ! O čudu njegove multidarovitosti raspravljaće se dugo, u budućim vremenima.

U predgovoru za sarajevsko izdanje Arsenove knjige pjesama 'Brzim preko Bosne' ('Rabic' 2013) ispričao sam o tome jednu poučnu narodnu priču.

Bio u nekom selu nadaleko čuven Majstor grnčar. Ćupovi, testije, vrčevi, sve što je pravio, osim što je bilo prelijepo, imalo i svojstvo da – kad ga Majstor baci na tle - ispusti čudesan i mio zvuk, a ostane čitavo! Došlo vrijeme mrijeti, te Majstor dobavi Učenika, da mu prenese svoje znanje i umijeće. Svaki mu stadij postupka do detalja objasnio, a kazao i najvažnije: kako i u kojem trenutku treba h u k n u t i u vrč! (To hukanje zove se u Bosni – hak, sa dugosilaznim A. Kao: haaaaak. ) Momče učilo tako brzo da se pogledom nije moglo razlikovati šta je načinio on a šta Majstor. Isto pa isto. Ali, kad dođe do bacanja vrča na tle, Majstorov vrč svirne i ostane cio, Učenikov ne dadne nikakva zvuka osim onog kad nešto prsne i razbije se u stotinu komada. I svako mu se djelo, svaki vrč, testija ili bardak - tako razbijalo. Oplakao učenik. Jesam li sve radio ko i ti, Majstore? Jesi. A što mi se onda razbija? Možda si zaboravio huknuti? Nisam, svaki put sam hukno!

Te nastavi plakati.

Reci mi, Majstore, gdje sam pogriješio? A Majstor mu odgovori:

Nisi nigdje.

Pa o čemu se, onda, radi?

Ne valja ti hak!

Više od pola stoljeća duga, Arsenova epoha, uz stotine hiljada, možda i milione 'obožavalaca', proizvela je i pokojeg prolaznog, bezazlenog i nevažnog, arsenoida. Čiji se vrčevi lome u komade, a melodiju i zvuk ne daju. To je sami Bog htio, da se zna u koga valja a u koga ne valja h a k.

Arsenova epoha postala je nerazlučiv sadržaj naše privatne biografije. Neodvojiv dio naših života. U povijesti naše osjećajnosti, kao kod kakve istorije bolesti, Arsen Dedić, njegova poezija i njegova muzika žive kao neizostavan činilac našeg samospoznavanja. Bez njega, ne bi umjelo funkcionirati naše sjećanje. Bez njega, uvenule bi i usahle naše uspomene. A ožiljci i rane što ih na dušama nosimo sasvim bi zaboravili svoje porijeklo.

 

Tekst objavljen uz dozvolu autora, Avaz

Top