ABDULAH SIDRAN: O BOGU, LJUBAVI I STRAHU

26 Avgust 2015

Cio život tražim a još nisam našao nekog ko će mi na razumljiv način istumačiti relaciju Ljubavi i Straha u našim učenjima o Bogu. Ako ga se bojim, kako ga mogu voljeti ? Ja ne volim onog koga se bojim. Ako ga volim, zašto da ga se bojim ? Koga volim, ja ga se ne bojim!

Bivalo je i da se prepirem s ovdašnjim znalcima vjerskih učenja. Tako kako jedan od njih meni opisuje svoj doživljaj Boga, baš tako bih ja njemu opisivao svoj doživljaj komandatna garnizona JNA u Slovenskoj Bistrici 1972. godine, artiljerijskog potpukovnika Vlajke Pavlovića ! Nije to to. Tu nešto ne štima. Ili je moja tintara tijesna da u nju uđe kakva krupnija pamet.

Kad nešto važno ne razumijem, uzmem da o tome sastavim pjesmicu. Pišem - da bih razumio. Odlučim da odmah, u naslovu, čitaocu postavim zamku. Ponekad je dobro da ne zna u šta ulazi, kao što to ponekad ni pisac ne zna:

O STRASTIMA I POROCIMA

Da je Bog jedan/ i da nema drugoga Boga /osim Njega/ postalo je napokon jasno// i posljednjoj budali/ Ali/ koliko rogatih đavola ima/ i koliko pritom repatih/ đavoljih pomoćnika ? / I otkuda to/ da svaki umije/ kad god mu prahne/ nadamnom da vlada ?/ Od vrha je, kažu, šejtanova repa nastalo/ ali ja ne znam, i ne mogu/ iz svoga mozga izagnati – žensko !/ Štagod činio/ gledao na stvari sa strane ili kobajagi odozgor, svisoka/ - stalno mi ono igra/ ispred ovog vanjskog, i ispred onog unutarnjeg oka ! / Pedeset se i pet godina borim/ ali ne mogu, ni trena, žensko smetnuti s uma./ Kad bi mi, gluho bilo, sto i šezdeset godina bilo/ opet bih povazdan/ mjerko i vrebo da ćapim kakvu zgodnu/ od sto četrdeset i pet !/ O drugim svojim borbama/ sa drugim silnim šejtanskim tvorbama/ o strastima i porocima/ što kroza me teku potocima/ da džabe ne trošim riječi ! / Kako onda na to gleda/ Lijepi naš Bog ?/ Smješka se, smješka, samo se smješka. / Pa mi kazuje, ili ja to sanjam: /'Tako sam nekako upravo i htio ! Da se boriš, da se boriš, da se boriš. I još da se boriš ! I opet da se boriš ! Pa pobijediš – muški ! Il zagineš – ljudski !/ A što se tiče Nagrade i Kazne/ od Mene se ne nadaj ničem nego – Dobru !“

Mnogo je godina prošlo i neke su stvari u pjesmi prestale biti istinite. Šejtan, i ono što je od vrha njegova repa nastalo, sa mnom su svoj posao završili. I ja svoj sa njima.

Sve se promijenilo i sve tumbe preokrenulo, samo pitanje o Bogu, Ljubavi i Strahu – ostalo isto.

 

Tekst objavljen uz dozvolu autora, Avaz

Top