BOBA ĐUDERIJA: BIG FACEBOOK
Istaknuto

02 Decembar 2015

Ponekad pogledam Big Brother. Kome god to "priznam", zgrozi se.

Ni sama ne mogu objasniti tu fascinaciju ljudima i situacijama koje se tamo događaju. Moja dobra prija mi je rekla da ja to vjerojatno promatram sa znanstvene strane. Možda je to ipak samo laskanje sebi, možda sam jednostavno postala nedostupna za inteligentne sadržaje. No, kako bilo da bilo, nekad znači to pogledam i tako sam i sinoć. Gledam te ljude kako se kolju oko glupih stvari, izmoreni i iscrpljeni dugotrajnom izolacijom i pitam se, jednom kad izađu, smiju li se sami sebi. Imam osjećaj da im usred tih žučnih obračuna mora netko uletit i podsjetit ih "Alo, ljudi, ovo je reality SHOW, oladite malo."

E sad , sinoć mi je, ničim izazvana, uletila asocijacija na facebook. Čoviče, pa mi se ovdje ponekad ponašamo apsolutno isto kao i ovi u Big Brotheru. Svađe sa ljudima koje ne poznajemo i nakon "showa" ih vjerojatno nikad nećemo vidjeti. A inboxi, oni nam dođu ko ispovjedaonica u kojoj bar povremeno kažemo ono što stvarno mislimo o ostalim sudionicima predstave smile emoticon.

Sve te scene oko toga tko je kome što napisao ispod statusa, tko je kome i koliko puta nešto lajkao, svečane objave u stilu "Danas brišem sve one koji...", uz prigodni Arsenov spot "Čistim svoj život". Pazi, čistimo svoje živote BRIŠUĆI sa nekakve virtualne liste nekakve virtualne ljude koje nit' znamo nit' ćemo ih znati... Pa tko je kakvu zastavu stavio u profilnu. Ozbiljna uzrujavanja oko ponašanja ostalih korisnika. Virtualnih. Trebao bi povremeno Cukenberg uletit i svima nam uputit notifikaciju tipa "Alo, ljudi, ovo je samo virtualni show, oladite malo."

Zar nismo na fejsu takoreć identični onima u Big Brother kući - izolirani od stvarnog života, u principu ne svojom voljom, to je jedina razlika. Umorni, nezaposleni, razočarani, stjerani u kut, tj. stjerani u virtualu gdje se ne ponašamo baš razumno. Zamisli da sve to pogasimo, osjećali bi se naglo otriježnjeni, kao da su nas napokon, nakon dugog razdoblja, pustili van iz nekakve kuće. Najednom bi postali svjesni da je sve to bio samo show u kojeg smo se, izolacije radi, previše ufurali.

Tako ja kontempliram uz prvu kavu, i čekam da se ostali "stanari" probude.

Top