BOBA ĐUDERIJA: Seljačina i more

12 Septembar 2015

Uvijek me naljuti kad usred plaže ugledam nekoga kako lovi ribu. Pobogu, čovječe, seljačino, riba se ne lovi među kupačima. Ok, deveti je mjesec, plaže opustile, ali još uvijek nisu baš idealno mjesto za ribolov.

Danas se radilo o postarijem čovjeku, krupnom, bradatom. Sjedi na nekakvoj sklopivoj stoličici, zabacio tunju i lovi. Na dva metra od mog najdražeg mjesta za kupanje.

Bože, kako me nerviraju ovi nadobudni ribiči. I što bih ja sad trebala? Pomaknuti se možda? Otići na drugi kraj otoka da ne smetam gospodinu? E, pa vidjet ćeš sad, sad ću uletit u more pa ćemo vidjet hoće li ti se isplatit tu sjedit i glumit hemingvejskog lika.

Približila sam se moru i pogledala u njegovom pravcu, sa najodvažnijim i najdrskijim pogledom kojeg sam imala u pričuvi baš za ovakve situacije. Nije se činilo da me uopće primijetio. Lagano pogrbljen na onoj stoličici, nepomičan, zurio je u more.
Pa da. Tipično. On mene sad kao ignorira jer, naravno, zauzeo je svoj komad kopna usred plaže i briga ga za kupače. Nije mu nimalo neugodno što nam smeta. Školski primjer seljačine.

Što sam ga duže gledala, postajala sam sve ljuća. Trebalo bi donijeti zakon protiv ribolova na plažama. Ok, plaža je stvarno skoro prazna, ali, kvragu, ja sam tu. I smeta mi ovaj tip. Kako da sad uletim u more? Što, trebala bih paziti i plivati obazrivo, da ga ne uznemirim? Ma, skočit ću i rastjerat sve ribe na deset kilometara udaljenosti pa nek se slika.

Stala sam na stijenu i pripremila se za skok. No, onda sam još jednom pogledala prema drzniku. Tek toliko da mu pokažem kako me nije briga. Suptilno ću mu dati do znanja kome su ove plaže namijenjene. Samo čekam da mi nešto kaže. E, čut će me!

I stvarno, starac je konačno pogledao u mom pravcu i otvorio usta. Ha! Ovo će biti zanimljiv okršaj.

- Gospođo, samo se vi kupajte. Nećete mi smetati. Nije meni do ribe. Ja samo tako tu sjedim, da mi prođe vrijeme. Lijepo mi je tu kraj mora. Mirno. A vi se kupajte i uživajte samo.

I nasmiješi se najblažim, najljubaznijim osmijehom kojeg sam vidjela ovog ljeta. Brzo sam mu klimnula glavom, uzvratila nekakav neodređeni osmijeh i skočila.

Dolje, pred zaprepaštenim, nijemim ribama, zavukla sam se pod najmanji kamen sa dna.

 

 

http://bobaduderija.blogspot.com/

Top