DAMIR NIKŠIĆ: GRAĐANSKA INICIJATIVA I OTVORENO PISMO INKVIZICIJI

21 Septembar 2015

Klerofašizam je kada se vjerske institucije u saradnji sa nacionalističkim desničarskim strankama na vlasti počnu baviti identitetom nacije.

Pošto kod nas nacija (čitaj država) nije jedinstvena, kao ni vlast, onda se vjerske institucije bave identitetom konstitutivnih naroda kroz nivoe vlasti vladajućih nacionalističkih desničarskih partija po glavi stanovnika - tamo đe mogu.

A to nije njihov posao.

Naime, vjerske institucije uporno vraćaju sve ovdašnje (čitaj konstitutivne) narode na nivo vjerske grupe, što je pogubno za svaku naciju.
Nacija je sekularan pojam. Nacija je po sebi sekularna kategorija: i kao narod i kao nacija-država. Ko god se bavi nacijom - zagazio je na sekularan teren, a na tom terenu vladaju nauka i naučni zakoni, dokazi i činjenice, a ne "kako se babi snilo".

Moderna država: liberalna, građanska demokratija, jeste sekularna i to se podrazumjeva. Jednako kao što je sekularan i pojam naroda-nacije (kao nešto drugo i drugačije od vjerske grupe ili skupine).

"Konstitutivni narod" je sekularna kategorija, a ne vjerska grupa, iz najbanalnijeg razloga: taj se pojam prvi put pominje u kontekstu moderne nacije-države (u srednjovjekovnoj državi nosilac državnosti je suveren ili kralj, tj. njegova kruna, a ne narod). "Konstitutivni narod" je moderan i sekularan pojam jer se ne pominje u Svetim knjigama i Božjim zakonima (koje su ekspertiza vjerskih lica).

Narod-nacija kao sekularna kategorija podrazumijeva da unutar njega postoji pluralizam mišljenja, ideja, političkih orjentacija, pa čak i vjeroispovjesti, tj. da pripadnik "u nas" jednog "konstitutivnog naroda" može biti ateista ili primiti neku drugu vjeru, a da ne prestane biti pripadnik tog konstitutivnog naroda jer mu tu individualnu građansku slobodu prava garantuje ustav moderne, liberalne, građanske države koju ne vodi vjerska organizacija i institucija već parlament. (Jer ne radi se o teokratiji i konstitutivnim vjerskim skupinama.)

Onog momenta kada nacija, tj. narod prerasta u (ili se vraća u) vjersku grupu - ona prestaje biti nacijom (u smislu naroda).

Vjerske organizacije i institucije stoga čine medvjeđu uslugu "konstitutivnim narodima" baveći se njihovim identitetom, jezikom, "nacionalnom grupom predmeta", itd...itd..

Tim stvarima treba da se bave građanske organizacije, ustavni sud itd... To jednostavno nije teren vjerskih organizacija i institucija niti je poželjno da se one "krevelje" o tim stvarima.

Da to znaju - ne bi to ni radili, ali očigledno ne znaju, (ili im duhovnost ne donosi dovoljno profita, tiraža i čitanosti, pa se bave svjetovnim, terenskim partikularizmima).

Vjerske organizacije se trebaju baviti onim univerzalnim stvarima koje Abrahamov monoteizam propovjeda, a ne etno-nacionalnim partikularizmom jer to degradira univerzalnost vjere, pravi od nje kulturno-umjetničko društvo, tj. folklor, a to barem prisutna dva derivata monoteizma "u nas" nikako ne bi trebala biti ( ako je Judaizam od početka nacionalna religija barem Kršćanstvo i Islam tvrde da su univerzalni, kosmopolitski, trans-nacionalni).

Da se razumijemo: svako institucionalno negiranje elementarne ljudske i građanske slobode i prava na samoodređenje (tj. prava slobode na nazivanje sopstvenog jezika na način kako to određeni konstitutivni narod želi i kako je to zapisano u ustavu države), pogotovo tamo gdje se prethodno desio genocid nad tom grupom, i najnepismenija budala iz bijela svijeta može prepoznati i protumačiti kao čin, tj. potvrdu i nastavak tog istog genocida (a ponajmanje njegovo negiranje ili iskupljivanje).

Međutim, ništa manje nije opasno i prijeteče negiranje moje individualne slobode mišljenja i govora (od strane vjerskih listova) da smatram da ako svako može nazvati ovaj jezik kojim ovdje pišem (a koji je standardizovan u devetnaestom vijeku po istočnohercegovačkom štokavskom dijalektu kao dio unitarističkog projekta jugoslovenske ideje tadašnje južnoslavenske Inteligencije) onako kao želi i hoće - onda ga i ja mogu nazvati Hercegovačkim jezikom jer je to najbliže historijskoj istini. To je moja kreativna, umjetnička sloboda, između ostalog, da ne kažem: jedan inteligentan argument koji je prosto čekao da ga neko baci kao kosku među zadrte postjugoslovenske nacionalniste.

Ja znam da se neki "iz prvih safova" referišu na Rječnik bosanskog jezika , tj. Rječnik tursko-bosanskog jezika iz 1631. kada govore o Bosanskom jeziku, ali to je potpuno ideološki i nenaučno (jer bolje ni ne znaju).

Taj jezik iz tog rječnika jednostavno nije ovaj jezik kojim sada pišemo i govorimo. Ovaj jezik ovdje je "oficijaliziran" i "kodifikovan" (kako oni vele), tj. gramatika i sve je to (kako ja velim za raju) je ustanovljeno u devetnaestom vijeku kao što se zna - po istočnohercegovačkom štokavskom dijalektu i to je sad to.

Znači: mi ne pričamo ni jezikom sa stećaka, niti jezikom iz sedamnaestog vijeka, već pričamo ovim jezikom sada, a on je taj koji je zadnji (a ne prvi ili "najprvi") ustanovljen i upravo zbog toga i jeste najrecentniji (jer pravilo i hijerarhija "starijeg" ne važi u kontekstu živog jezika u upotrebi. Ako neko misli i vjeruje da se jezik ne mijenja taj je pobrkao Svete knjige (i jezik na kojim su one originalno napisane) sa balkanskom historijom nepismenog naroda i standardizacijom zajedničkog jezika u devetnaestom vijeku.

E upravo radi toga, radi takvog brkanja principa i pristupa, nije primjereno da se vjerske organizacije "krevelje" i petljaju u nešto što podrazumijeva dijalektiku jer njima i njihovom pristupu je dijalektika po definiciji strana i bogohulna pa je kao takvu vide i u sekularnom, naučnom kontekstu.

Trebao bih možda podsjetiti onog ko insistira na ovakvoj hijerarhiji "starijeg" da i doktorat dolazi nakon osnovne škole - što ne znači da je osnovna škola "starija" od doktorata, (niti da je "prvi" važniji od "posljednjeg"). To bi barem ovi iz "prvih safova" trebali znati, tu logiku razmišljanja (pošto je imanentna Islamu, ako smijem).

Dakle ovaj jezik ovdje napisan jeste standardizovan onda kada jeste i kako jeste i ja ga iz najlogičnijeg, najočitijeg i najracionalnijeg razloga nazivam Hercegovačkim insistirajući na tome da se pod tim nazivom prepozna u ustavu ove i svih zemalja u okruženju kao zajednički nazivnik za Bosanski, Srpski, Hrvatski i Crnogorski.

Šta je u tome loše?

To je moja lična i zbog toga ništa manje građanska inicijativa.

Ako će vam to srušiti snove, identitete i države koje ste zidali i kulikali sve ove godine u tmini na laži, strahu i pljački - ta malenkost i povjetarac unitarne svježine - onda te države, vizije i identiteti i treba da se rasprde, da izvineš, budući da su toliko lohotni i hafifni da ih čak i vjerske inkvizicije moraju čuvati od zdravog razuma.

Top