DAMIR NIKŠIĆ: KORUMPIRUŠA

02 Septembar 2015

Onima koji su me mogli upratiti do sada ne moram govoriti kako ja niti sam ateista, niti sam agnostik, niti sam antiteista, ali jesam za sekularnu državu, za odvajanje crkve, tj. vjerskih institucija od državnih, što je sasvim logično za nekoga ko vjeruje da je država doduše "nužno", ali zato ništa manje "zlo", dok je religija u kombinaciji sa državom - neprevaziđeno zlo - i to preko pogače.

Takva sprega privlači u državno-vjersku službu (čitaj klero-fašističku) najgori soj nehljeba i psihopata koji preziru fizički rad i čije je osnovno zanimanje nasilje nad umom i njegovo porobljavanje kao i uspostavljanje posebne privilegovane kaste kao partnera u vlasti. Tome nas barem historija jasno uči na svim meridijanima svijeta i svim kulturama. ( O tome bi, između ostalog, trebao biti i predmet "kultura religije", kako bi se zapravo učili nekim činjenicama i nekoj etici ).

Moj interes nije samo u osiguravanju nemiješanja religije u politiku, u državu, već obratno: osiguravanje duhovnosti od politikanstva, od toga da bude ispolitizirana od strane državnog establišmenta (kao i raznoraznih ambicioznih poltrona koji je podređuju sopstvenoj karijeri i sebičnom interesu u penjanju na društvenoj ljestvici i ljestvici sistema).

Mislim da u tom braku duhovnost gubi svu svoju nevinost prije prve bračne noći - već pri samoj pomisli na bludničenje sa svjetovnom vlasti, a plod te veze je oduvijek bio i ostao monstrum društva tj. izopačenog vremena koje takav brak redovno izrodi.

Ja mislim da duhovnost, barem monoteizma, jeste bila i mora ostati politička u onoj mjeri i onom smislu u kojem ona biva načinom duhovnog opstanka i oslobođenja zdravog razuma, uma i duha potlačenog, progonjenog i siromašnog od strahova, stega i ropstva autoritarnoj državi. tj. vladajućim, eksploatatorskim, ako ne i robovlasničkim klasama koje koriste servise sveštenstva u svrhu mentalnog porobljavanja i podređivanja širokih neukih masa sebi, svojim interesima i ciljevima, tj. u svrhu njihovog proizvođenja iz slobodnih ljudi i građana - u podanike.

"Caru carevo - Bogu božje!" jeste stejtment sekularizma, ali od strane same vjere, a ne države. Takva vjera ne želi udio u državi, niti udio države u sebi jednostavno zato što "vlast korumpira".

Top