ELVIS HADŽIĆ: PRIČA ZA MALU DJECU (ONAKVA KAKVU JU JE PRIČAO RAŠČUPANO PERO)

22 Septembar 2015

Bio jednom jedan pas. Mnogo lijep i pametan pas je to bio... Toliko lijep i pametan je taj pas bio da bijaše ubjeđen kako je on svojim roditeljima najomiljeniji pas od svih drugih pasa u familiji.

 

Lizao se svakodnevno taj pas, dotjerivao svoju dlaku i ćud, borio se s vukovima, lajao na zvijezde i zavijao na mjesec. A sve da bi se pokazao i dokazao svojim roditeljima. Da, uistinu je to bio strašan pas!

Jednog dana umre tom psu otac, a malo zatim i majka. Pas je bio tužan. Više se nije imao kome dokazivati i pokazivati svoje vještine. Lajao je i dalje na zvijezde, borio se s vukovima, zavijao na mjesec, ali ništa više nije bilo isto, ništa više vrijedno njegovog truda...

Lutao je tako usamljen i nije se obazirao na druge pse; nijedan od njih nisu bili vrijedni njegove pažnje. Samo su još Zvijezde i Mjesec i Sunce bili njegovi vjerni čuvari i saputnici. Pas tada shvati da su jedino ta nebeska tijela veća i trajnija od njega, čak trajnija i od njegovih roditelja, pa odluči da otad govori jedino s njima, da su mu jedino oni ravni, jer sve je drugo prolazno i nebitno.

Sretan što je našao opet nekoga kome će moći pokazivati svoje vještine, Pas je bio sretniji nego ikada. Njegovi roditelji su sada bili Mjesec, Sunce i Zvijezde. A on je bio njihov sin, omiljeni, najomiljeniji, jedini koji je znao tajnu... Tajnu, koja njemu više nije bila tajna.

I dok su drugi psi i dalje lajali na zvijezde i zavijali na mjesec, naš Pas je uporno lizao samog sebe, smjehuljeći se i prezirući druge pse što bez spoznaje zavijaju na mjesec.

Nakon nekog vremena, pas shvati da je došao u godine kada je zalud više ganjati svoj rep. Samo su nebeska tjela vječna, znao je Pas. I on će jednog dana biti nebesko tijelo, jer je shvatio ono što drugi nisu. Ali to znanje mora prenijeti na nekog. Nekog kao on. I odluči tako da izrodi djecu.

I ode Pas da traži s kim da izrodi djecu. I koliko god da je tražio nekog sličnog sebi ― nije mogao naći. Svi pametniji psi su postajali divlji i družili se s vukovima, a oni što su bili manje pametni ― čuvali su ovce. I ode tako naš Pas da traži nekog koga će oploditi u svojoj pasmini. I nađe svoju rođaku.

Oplodi naš Pas svoju rođaku i za kratko vrijeme mu se izrode mnogo lijepa i pametna djeca. I kaže on toj svojoj djeci, malo prije no što je zadnji dah izustio i otišao da bude nebesko tijelo, kaže taj naš Pas svojoj djeci:

― Vi ste najpametniji i najljepši, niko vam nije ravan do onih gore nebeskih tijela. Njima ste jedino ravni, i njima ste zato najomiljeniji od svih drugih pasa. Čuvajte tu spoznaju i množite se samo među sobom!

I naš je pas tako umro, neznajući da su najbolje pasmine nastale križanjem s vukovima.

A njegova djeca i dan-danas laju na zvijezde i zavijaju na mjesec.

 

 

http://balkancoexist.blogspot.com/

Top