ELVIS HADŽIĆ: INSANI I HAJVANI

06 Septembar 2015

Balkan je slijepa ulica Evrope, a Bosna i Hercegovina je ćorsokak Balkana. Zemlja, po kojoj su tumarali mnogi. I grlati i silni, i oholi i zli. To je tako vjekovima. Mi smo javni klozet u kojem se svaka fukara može isprazniti. Zlo nas teško zaobilazi, kao gripa. Geni su nam već imuni na to, ništa nas više ne iznenađuje. Svaki put kad virus mutira i mi se adaptiramo. Otkišemo, iskašljemo, preležimo. Pa ko živ, ko mrtav. A kad je vakat kijametu - opet ispočetka.

 

Zlo je pisalo našu historiju i, ne pitajući nas, postalo je dio naše kolektivne svijesti pa, samim tim, nažalost, i naše kulture. Navikli smo da nas sapinju i jašu, i to nam je svima zajedničko. Previše svoji da bi bili tuđi a odveć tuđi da nas ne svojataju, tu smo - između Gorega i Ničega, vazda u iščekivanju Nečega. Na našoj malenkosti se liječe tuđi kompleksi veličine. Preživjeli smo krstaške pohode Rima i Bizanta, turski zulum i harač, kugu i bolešćuge, ugarske pape i austrijske šiljate šljemove, i fašističku čizmu i komunističke manifeste. Preživjeli smo i opstali zarad naše plemenitosti, a ne radi zla koje nam se uporno čini i koje sami sebi često činimo. Jer, zlo je po svojoj prirodi destruktivno i ono ne može egzistirati mimo ljudskih pravila. Takva mu je nafaka, da nafake nema. I kada uništi sve, ne preostaje mu ništa drugo do da uništi sâmo sebe. To je fakt. Uvijek je lakše rušiti nego stvarati, jer tu ne treba mnogo pameti. Zlo nije kreativno. Ono je banalno i prosto kao gadna psovka. Samo se idiot može ponositi nečasnim činom, kao što se i budala diči svojim prostaklukom.

Budala može biti svako, a svaka budala na kraju obično ispadne idiot.

Eto, na Balkanu kao da se idioti serijski proizvode. Čip im je već genetski ugrađen, čuči i prebiva u njima i čeka na znak Velikog Brata. Onda se pojave vođe, najveći idioti među idiotima, nabiju onu džokersku kapuljaču misleći da je kruna, iz rukava historije izvuku usklične parole, i genetski čipovi masovnih budala prorade kao pod konac. Upravo tako nastane vrijeme u kome je sve naopačke, probude se vampiri žedni krvi, izađu na svjetlost iz svojih jazbina, do tada društveno marginalni, socijalno upitni i kulturno neprimjetni- i uzmu vlast u svoje ruke. Iznenadna moć razuzdane gomile sa oružjem u šakama je belaj koji niko pametan ne može kontrolisati. Primitivni i zaluđeni, oni reaguju samo na zov svog Velikog Brata. Ovakva kombinacija stvara rasulo, tu su svoji i tu se najbolje snalaze. A rasulo neumitno vodi u anarhiju, koja zauzvrat poništava sve prave ljudske vrijednosti i nalik je na ludnicu iz koje su doktori pobjegli glavom bez obzira. To je puč nad ljudskim razumom. Ljudi koji se vode porivima i nagonima nemaju ni savjesti ni logike pa, samim tim, ne znaju šta je kajanje niti imaju potrebu za analizom svojih nedjela.

To je bio ovaj zadnji rat u Bosni i Hercegovini, a ovo danas su njegove posljedice. I ćorav insan može to da vidi. Ako je insan. Kažem - insan, jer insan ne znači čovjek, nego ljudsko biće. I budala je čovjek. I idiot je čovjek. Razlika između čovjeka i ljudskog bića je upravo u tome što se čovjek vodi nagonima a ljudsko biće moralnom odgovornošću. Ljudsko biće je biće koje misli i živi po nekim moralnim normama i teži civilizovanim pravilima. A čovjek bez moralnih normi ne može održati na životu nijedno društvo, pa je tako bliži homoerektusu i još uvijek prolazi kroz evoluciju. Bȋće podrazumjeva bȋt, smisao, i kao takvo ono traži smisao, žudi da opravda svoj bitak kosmosu, a čovjek nije ništa više do životinje koja jede, spava, razmnožava se i bori se za opstanak. Svaka čast životinjama, one imaju opravdanje, ali ljudima koji su vođeni pukom egzistencijom jedini je izazov da obezvrijede sve što se razlikuje od njih. E da bi oni bivali veći, jači i važniji. Otuda, recimo, fašizam. A takav se čovjek ne razlikuje mnogo od majmuna. I tu opravdanja nema. Opet, svaka čast majmunima...

U Bosni se za čovjeka koji nema nikakvih ljudskih vrijednosti kaže da je hajvan. Hajvan ne zna šta je plemenitost, ne razumije umjetnost življenja, ne postavlja pitanja onima koji ga vode, nego se predaje, poslušno, da ga vuku za nos, baš kao psa na lancu. Oni su komforni u svojim omčama, jer se ne pitaju i ne razmišljaju. Budale i idioti nemaju morala pa tako ne podliježu ni odgovornošću. To je čovjek koji hoda uspravno, komunicira horizontalno i ima ličnu kartu. Ništa više. Hajvan obožava banalnosti, insan ih izbjegava. Hajvan se brine samo o sebi i njegova okupacija je uskogrudna, jer ga zanima samo ono što je on u gomili njegovih, dok se ljudsko biće zauzima za čitavo čovječanstvo. Insan opravdava egzistenciju kolektiva istupajući iz njegove mase. Insanu je ljudskost glavni motiv življenja, a hajvanu je glavno zadovoljstvo popišati se na nečiji život. Na Balkanu su hajvani množina, a insani u mnoštvu uvijek su jedinke.

U svakom zlu postoji bezbroj ružnih priča, ali u svakom zlu se nađe poneka plemenita duša koja razoruža smisao besmisla. Takvi, humani i nadljudski poduhvati dešavaju se u svakom zlu i svojim postojanjem ga obezvređuju. Dobra i poštena djela pričaju sama za sebe. Ona su mimo bizarnih ideala mnoštva i nemaju se potrebe pravdati. Dobra djela se bore za ideale koji opravdavaju ljudskost. Istupiti iz zaluđene mase je ono što nas, homosapiense, razlikuje od homoerektusa. Upravo radi toga postojimo - da bi opravdali svoju egzistenciju. To je jedini razlog zašto smo tu. I oni što se uzdaju u Boga, i oni što vjeruju Darvinu. Istupiti i učiniti pravu i moralnu stvar u času kolektivnog straha i beznađa je najuzvišeniji ljudski čin. U nedostatku ovakvih dijela, zlo nema kraja i čovječanstvo gubi svoj smisao, a jedini kraj mu je samodestrukcija. Jer, čemu se nadati ako svi poludimo odobravajući ludilu da bude način kojim rješavamo sukobe?

I nakon ovog apsurdnog i sramnog rata, nakon toliko zla koje smo jedni drugima počinili, mi učimo našu djecu iz različitih udžbenika historije, ugrađujemo im čip, velika i moralna djela ignorišemo, sramne i jezive stvari ne nazivamo pravim imenom, zločince smatramo herojima... ističemo ih, pravdamo se njima, gnušamo se jedni drugih, tjeramo naša pokoljenja da se mrze! 

A to ne vodi u mir i suživot, nego nas priprema na rat i goni na mržnju.

I sutra će naša djeca u našim zločinima naći razlog, a u agresiji - način. Jer, nažalost, mi ne učimo našu djecu da se ponašaju kao ljudska bića, već da reaguju kao životinje . 

Top