F.J.Nanic

Mnogi koji su išli u Prvu gimnaziju i kojima je on predavao francuski, sjetiće se druga Amira. Čuo sam da…
“Dobar čovjek, k’o mehlem, da ga na ranu priviješ,” govorio bi moj rahmetli-babo o nekom svom ahbabu, i to sa…
Kad vidjeh ovu sliku, prodje me neka davna, stara jeza. Sa ove stanice sam krenuo u svijet, preko Zenice, Doboja,…
Došao sam pisati o novom apartmanu, neki turistički blog, reklama za goste sa Zapada. Ispostavilo se da je stan ko…
Ako možete ikako, nemojte pisati. Bolje vam je živjeti, al’ istinski. Živite kao sunce. Sijajte danju, a noću spavajte.
Otkako sam prestao da pušim, olovka mi dođe ko cigara. Ne stavljam je u usta, ni za uho, nego ona…
Prvi put sam se vratio u Sarajevo nakon dvadeset godina, zahvaljujući mom ocu. Kad je umro. Al’ ne tamo, nego…
Inače kasnim. Ili se “nacrtam” 15 minuta ranije, pa onda čekam još 15, onih „akademskih”. Možda zato i kasnim da…
Kao nekom igrom slučaja, ili sudbine, Faik odlazi iz Bosne nekoliko mjeseci prije rata. Preko tri kontinenta upućuje se na…
Villa Rifka, kuća duhova, preko puta Sedam Braće. Tu smo nekad slušali ploče. One što se vrte dok ih igla…
Stranica 1 od 2
Top