F.J. NANIĆ: MEHLEM-LJUDI
Istaknuto

26 Maj 2016

“Dobar čovjek, k’o mehlem, da ga na ranu priviješ,” govorio bi moj rahmetli-babo o nekom svom ahbabu, i to sa nekim istinskim, dodatnim sažaljenjem, kao da dotični više nije među živima; kao da je poginuo nekim nesrećnim slučajem, pri padu s klizavog krova, ili u saobraćajnoj nesreći.

A onda bi se, pri pomisli na neku barabu, moj babo narogušio poput sualdžije i samo odsjek’o nevidljivom sabljom, “Ma to je jedno đubre!” sa nekakvim, reklo bi se, zadovoljnim gađenjem, al’ bih se ja netom zgrozio pri samoj pomisli kako je biti u koži takvog čovjeka.

Đubre je bilo i ostalo sinonim za sve što smrdi ili se baca, što se ne dira rukom, nego se samo onako ovlaš šutne nogom, a pri tom se dobro pazi da se cipele ne uflekaju.

Moje bi misli, kao male laste, namah prhnule prema onom dobrom čovjeku, da mu na rame sjednu, ili u krilo, da naslute odakle je, ili da samo tako postoje u njegovom sveprisutnom miru i blaženosti.

“Dobar čovjek, k’o mehlem, da ga na ranu priviješ...”

Tako prođe dobra polovina života i ostade ta rečenica kao nekom toplinom u kožu utrljana, pa se evo sad tek pitam...odakle dolaze ti mehlem-ljudi, ta njihova dobrina? Da li je sa nekog nepresušnog izvora piju, kao sa nečijih mednih usta? Jesu li takvi nastali, rodili se, ili takvi vremenom postaju? Uče li ih tome ljudi ili životinje, ili jablanovi bijeli što se povijaju k’o nevine djevojke, pa čovjek s njima rane previja?

I ne zna jadan, taj insan nesretni, da su oni uvijek tu, u blizini, ponekad na dohvat ruke, sve dok ih jednom mrak ne pojede, i onda na kraju ostane samo riječ, kao i na početku, da bode poput tupog noža ili se na oči stavi kao gaza providna, da nam se zlo učini manjim i podnošljiivijim...

Postoji odredjeno vrijeme kad ti dobri naidju na putu kao slučajni namjernici, padnu kao tople kiše, ali se tog vremena sjetiš tek kad davno prođe, kad izgubiš one koji te vole, i onda čekaš da ti u snu dođe, i to vrijeme i ti mehlem-ljudi, da te njihovo prisustvo obasja i da ti na rastanku opet kažu, “Zbogom, nikad nisi sam...”

Top