TREĆA ZEMLJA — Faruk Nanić

27 Juli 2015

Kao nekom igrom slučaja, ili sudbine, Faik odlazi iz Bosne nekoliko mjeseci prije rata. Preko tri kontinenta upućuje se na petogodišnje putovanje nakon kojeg će se obreti u dalekoj Australiji. U međuvremenu, njegova raštrkana familija okuplja se u Oregonu.

Prije toga, u Francuskoj, Faik radi kao prevodilac i pomoćnik koordinatora za preživjele logoraše oslobodjene iz Omarske, Trnopolja i Manjače. Nakon rata, mnogi se nalaze rasuti po bijelom svijetu donekle situirani i vraćeni u “normalu”. Mada je nekolicina njih postala veoma uspješna, ostaje otvoreno pitanje da li će se, i do koje mjere, svi oni moći potpuno adaptirati svom novom životu u “trećoj zemlji”.

Dvadeset godina kasnije, u Americi, Faik je šokiran vješću da bivši zloglasni kamp Omarska sada pripada najvećem svjetskom proizvodjaču željeza. Nekad je to bio, a i sada je, nakon rata—bogati rudnik željeza. Slijedeća vijest koja šokira Faika je da su u Bosni pronašli i—naftu. Još uvijek se sjeća svog oca i ostalih građana Sarajeva kako su puni nade vjerovali Evropi, pa onda Americi “da će ih spasiti, intervenisati, učiniti nešto...” Nakon mnogih nevinih žrtava i pokošenih nada, prošlo je i nekoliko dugih, gladnih i hladnih godina. Niko nije učinio ništa. Ljudi su prestali sanjati. Počeli su se osjećati zaboravljenim i bezvrijednim, lakonski sliježući ramenima i odmahujući rukom, „Ma da ima nafte, došli bi oni...sutra.”

Borba za život nastavila se dalje i možda bi sve nade bile izgubljene da se nije hrabra bosanska armija okupila i digla na oružje. Kad su počeli pobjednički probijati frontove i potiskivati neprijatelja nazad odakle je došao, došli su onda i Clinton i Dayton, da ne bi ti junački proboji predaleko otišli.

Kad se je sve opet smirilo, kad su se mrtvi oplakali, kad su žive rane zarasle i ostali duboki ožiljci na duši, nakon deset-dvadeset godina nečijeg sastavljanja kraja s krajem, stidljivo se ponovo javlja vijest, i to samo malo promalja glavu, kao neka stara kornjača, da je ko ne bi prepoznao... PRONAĐENA NAFTA U BOSNI...

Prilikom projekta “Sjeverna Bosna,” potrošeno je oko 150 miliona američkih dolara... prije rata. Nezavisne Novine su pisale da su, početkom 90-ih, zvaničnici znali o tome, ali im je bilo rečeno da šute... „Strani konsultanti su nam savjetovali da ne objavljujemo ništa u javnost i da čekamo na bolja vremena”, rekao je M.S. „Ali na ta bolja vremena morali smo čekati skoro 13 godina...”

Ganja lud zbunjenoga. Pronađena bila nafta prije rata i rečeno ljudima da nikom ne govore, kao u nekom dječijem filmu. Nakon toga, na sveopštu žalost, zapucaše prave puške i tenkovi, pobiše se raja. I sada... ugovor je potpisan. Bušenje počinje za koji mjesec. Bogata kompanija je iz iste one zemlje odakle su bili i oni zbunjeni plavi šljemovi što izručiše osam hiljada nevinih duša ravno u ruke neprijatelju.

Da li je i to neka igra slučaja ili sudbine, Faik nastavlja da se pita, dok psi laju, a karavani prolaze...

Top