ABDULAH SIDRAN: AKO NIKOG NEMA - ONDA JE SIDRAN!

18 Avgust 2015

Najbolje bi bilo, kad bi ikako moglo, da čovjek za života počisti te stvari. Ali – ne može. Kad se neko u Sarajevu preko pedeset godina vrti pred očima tzv. javnosti, tj. čaršije, oko njega se isplete i uz njegovo ime sraste bezbroj priča i anegdota. Nema na svijetu metle kojom ih se može pomesti, niti sita da ih prosije: ova je lažna, ova istinita ! Dobroćudne, šaljive, posprdne i zločeste – mnoge su od njih istinite i vjerodostojne, ali je ogromna većina – to vam svjedočim dok sam živ i dok mogu svjedočiti – sumnjivog porijekla i sporne autentičnosti.


Da se razlikuje anegdota nastala povodom istinitog događaja, sa istinitim, autentičnim akterima, od lažne, izmišljene ili preuzete iz drugih vremena i sa drugih 'likova' – nije dovoljno samo to: imati njihove aktere među živim stvorovima. Zašto ? Zato što – kad previše godina prođe - više ni oni sami ne znaju šta se jeste, a šta se nije dogodilo. Stotinama puta ispripovijedane, izmišljene pričice i anegdote, u svijesti njihovih 'aktera' postaju istinite i stvarnije od onih koje su se u zbilji dogodile.

Neko zvoni na vrata stana pjesnika Ivana Kordića, u Hrasnom. Neboder, s pogledom na most, džamiju i milicijsku stanicu. Sprat neki visoki, gore, pod oblacima.

Hajde, Tino, pogledaj ko je ! - kazuje Ivan plavookoj ljepotici kćerki, i Tina odlazi do vrata, propne se na dječije prstiće, proviri kroz 'šubu' – s one strane nikog. Tako i javi tati: Nema, tata, nikog ! Ivan istoga trena izdaje komandu:

Idi, otvori. Ako nema nikog - onda je Sidran !

Anegdote na temu moga niskog rasta i sklonosti neskrivenog uživanja u alkoholu znale su biti uistinu duhovite. Zar je važno da li se zbilo ili je neko izmislio onu u kojoj taj anegdotalni Sidran, na šanku u Klubu književnika, poručuje 'gajbu piva', pa kad mu je začuđeni šanker Fadil dovuče pred noge, on se na nju popne i rekne:

A sad – duplu votku !

Neće se nikad saznati koja anegdota počiva na istinitom događaju, a koja na bezazlenoj ili zločestoj laži. Ono što se zna jeste da će preživjeti i u narodnom kolektivnom pamćenju ostati samo one u koje je udjenut od samog Boga čovjeku dati - smisao za humor.

 

Tekst objavljen uz odobrenje autora, Avaz

Top