Printaj ovu stranu

ABDULAH SIDRAN: KAKO POBJEĆI OD DOMAĆIH SPORTSKIH TV KOMENTATORA ?

09 Septembar 2015

Eno ga u posljednjem broju 'Slobodne Bosne' Senad Avdić, perjanica ovdašnjeg nezavisnog novinarstva i još koječega što uz to ide, iz sve snage opaučio po ovdašnjim televizijskim sportskim novinarima i grozoti od jezika i načina na koji rade svoj posao !

Opaučio Senči tako da će neki od čitalaca SB pomisliti: Vidi ! Avdić prešao na Sidranovu stranu - što je teško i zamisliti, barem u neko dogledno vrijeme. (Sa redakcijskih prozora Avdićeve novine na glave nedužnih prolaznika istreseno je previše tuta. Neće to biti lako ni oprati ni zaboraviti.)

Ali ovo što je sad napisao Avdić, kao da je napisao 'akademičar' Sidran, tj. lično ja, i moglo bi se razumjeti kao dobar znak, nešto poput one Vučićeve 'pružene ruke' pomirenja !

Avdić nije spominjao glavna imena, aktere i uzročnike objektivne nepodnošljivosti slušanja i gledanja prenosa sportskih događaja na našim javnim tv servisima - ni Velida Spahu, ni Igora Kristića ni Zorana Šuku - ali jeste jasno kazao kako se on, zbog tih i takvih 'komentatora', obavezno prebacuje na strane tv kanale – u spasonosnu polurazumljivost češkog, slovačkog ili nekog drugog bliskog nam jezika. Bravo za Senada Avdića ! Potpisujem svako ovo njegovo slovo:

'Naprosto ne volim, ne trpim, ne podnosim bilo kakve povišene tonove, patriotske ili nepatriotske; potpuno mi je svejedno ako su, a uglavnom jesu, iritantni, uhu nesnošljivi. Jezik sportskih novinara je zaseban lingvistički entitet koji prkosi i uporno odolijeva zakonima logike, pa i dobrog ukusa.'

Kad sam svojevremeno pisao i govorio o istoj toj žalosnoj pojavi na našim televizijama – a ona je prestala biti pojava i postala stanje ! – znao sam biti direktniji, oštriji i grublji:

Otkuda njima pravo da se deru po mojoj kući ?

Avdić je, po prirodi svoga posla i načina življenja, strastveni konzument svih mogućih sportskih događaja po raznim televizijama i svoj problem sa nepodnošljivim domaćim sportskim tv komentatorima riješava tako: bijegom, pomoću daljinskog upravljača, u prostore drugoga jezika.

Meni su draža radikalna rješenja: ne pratim ništa – apsolutno ništa ! – u čemu se kao posrednik pojavljuje čeljad čija pismenost i opća kultura ne dosežu ni do drugog razreda normalne bosanske provincijske gimnazije.

 

Tekst objavljen uz odobrenje autora