Nihad Hebibović: PRIPREME ZA RAT
Istaknuto

22 Avgust 2016

Čuli smo od upućenih opet će, kažu rat. Čitao sam nekad zimus u Dnevniku pisca, Fjodora Dostojevskog, kako je rat zapravo dobar. Ne, nisu to riječi Dostojevskog nego su samo prenešene u njegov Dnevnik pisca iz usta nekog njegovog saputnika iz nekog ruskog voza.

 

Paradoksalist Fjodora Dostojevskog kaže: " Za vrijeme dugotrajnog mira socijalna preimućstva uvijek prelaze na stranu svega onoga što je u čovječanstvu zlo i grubo, najprije na stranu bogatstva i kapitala. Čast, čovjekoljublje i samopožrtvovanje se poštuju, još se cijene i visoko kotiraju neposredno poslije rata, ali što duže traje mir, sve ove divne velikodušne osobine blijede a pohlepa obuzima sve. Na kraju ostaje samo licemjerje a samopožrtvovanje je po dužnosti, formule radi. Prave časti neće biti, ostat će samo formule, a formule časti su smrt za čast. Bezobzirno bogatstvo ne može da uživa u velikodušnosti, već traži skormnija uživanja"

Možda naši politički prvaci koji sada opet pominju rat posjeduju čast, ali nijedan od njih, siguran sam, nije toliko velikodušan pa da se lati puške i pogine za narod svoj. Savršeno im je jasno da bi to predstavljalo rizik. Jedna takva velikodušnost mogla bi u trenutku poništiti sve ono što su strpljivo svojim radom ili neradom stekli. Stoga bolje ostati časnim i osuđivati mogućnost rata nego biti velikodušnim pa ga prizivati.

A toliko je onih velikodušnih koje možete sresti čitajući komentare po portalima. Oni pitaju šta se čeka, zašto nam niko puške ne dijeli. To su velikodušni ljudi! Pošto su uskraćeni za one vrste uživanja koje imaju naši politički prvaci, a koje "Paradoksalist" naziva skormnim, što ona doista i jesu jer su daleko od očiju javnosti, negdje tamo po mišijim rupama u strahu da prohodaju ulicama vlastitih gradova, ovi drugi, naši obični velikodušni ljudi spremni da poginu za ideju, koncept ili pretpostavljenu slobodu, generalno jako su nestrpljivi.

Međutim, njih bi trebalo priupitati da li osim volje da tako plemenito polože svoje živote za nešto, imaju i sljedeće, jer treba se naoružati. Treba nabaviti UNHCR folije za prozore. Sada je avgust mjesec pa se može spavati i otvorenih prozora, ili bez prozora uopće, ali kad se zazimi trebat će makar namknuti onu foliju da vjetrovi tuge ne sviraju po bubrezima, okoštalim.

Treba pitati neke djevojke, buduće supruge, jesu li naučile kako se i od čega pravi vegeta. Podgrijavati sigurno neće gotova jela. Sve one koji planiraju brakove treba pitati da li su njihova djeca već na putu da ugledaju svjetlost dana. Treba požuriti s tim jer kome će se sutra lagati o tome kako se junački ponijelo u najtežim trenucima.

Potrebno je formirati, paralelno sa spiskom sastojaka za pravljenje eurokrema od mlijeka u prahu, i spisak prijateljstava koja je nužno prekinuti, kao i onaj spisak prijateljstava za koje vijedi poginuti. Ne treba nikako zaboraviti odmah uočiti neku humanitarnu organizaciju za popravku kuće koju niste imali, jer znate, najbolje sanacije kuća poslije rata su sanacije kuća koje nikada nisu ni postojale. I sa Sorošem se na vrijeme treba povezati, jer ko preživi sljedeći rat imat će pune ruke posla. Ulogu građanina u društvu opet će trebati podizati na noge, pod uslovom da građanin ima noge.

Nikako se ne smije zaboraviti dinama od bicikla, jer dok ne zauzmemo sve njihove hidrocentrale i termoelektrane, struja za hvatanje Kalman radija će se morati proizvoditi po tome mehanizmu. Također odmah treba u kuću primiti tri porodice izbjegle iz Sirije, da se vidi može li se sa muhadžirima živjeti, ako može, moći će valjda opet sa onim izbjeglicama iz Trnova. Treba odmah jedan vikend prestati jesti, polako navikavati organizam na glad. Ko ne može gladovati, neka se odmah ubije, jer kakav si čovjek ako ne možeš makar dva tri dana gladovati, misleći da gladuješ za narod, za domovinu, za neki uzvišeni ideal. To su mekušci koje buduća država ne zaslužuje. Oni bi se rasplakali prvog dana.

Odmah pozvati svih šest miliona demobilisanih boraca, kojima će ministar za boračka pitanja svečanim tonom saopćiti da će poslije rata jesti lopatama, te da će pravo na boračko-invalidsku naknadu imati tek potom što od ministarstva pravde Kambože dobiju crno na bijelo da su bili pripadnici specijalne antiterorističke jedinice u široj okolini Kaknja.

Svi odmah moraju uzeti telefon, direktno zvati Fransoa Olanda i pitati; ljudino hoćeš li nas zajebati kao Miteran, a Oland će odgovoriti : "neću kible mi". Probuditi iz mrtvih Butrosa Galija da pozove na mirne sukobe i ratovanje u skladu sa mnogopoštovanim i mnogouvaženim konvencijama.

Kada sve to uradimo, možemo mirno i hairli krenuti u novi rat, jer što je duži rat, to smo bliže miru.

 

Vijesti.ba

Top