UZEIR HADŽIBEG: LUBENICE I DIJASPORA

06 Septembar 2015

Nekako u ovaj vakat dojdi bi u nas lubenice iz Makedonije pa bi hi svukud naslaži po čaršiji u piramide. Vazda su Bosanci begenisali gradit piramide. Kolko sam god volio karpuzu tolko mi bidni mrsko što su došle i najavile kraj ljeta.

Prošo raspust prošo odmor, a bome i prošlo ljeto. Neš se više šale ogrijat bez kake vatre, meščini, do maja. Poslije karpuze dojdi bi u nas iz Srbije kupus pa bi kamion projdi kroz mahalu a narod bi snjega skidaj vreće i unosi u kuće nek ima za šarene salate, a poslije će uzet i za pokiselit. U čitavoj mahali bila samo jedna riba za kupus pa bi ona hodala od avlije do avlije od kuće do kuće.

Iza kupusa eto ti i krompira, luka i suhovine iz Visokog. Eto ti i zime. Neš je se šale kotarisat. Uz Kovače dime Tamići puni ćumura, jal drva sa ogreva, a vračaju se puni djece što vise zakačena na njem. Tako se nekad završavalo ljeto. Sad, u ovaj vakat ko da nije tako. Lubenice imaš haman čitavu godinu, niko ne dogoni kupus, niko ne uzajmljuje ribu, nikom ne dolaze ni ćumur ni drva, a jopet svak ima sve. Kupi, naruči, odvrne plin, jal struju, ko će ga znat šta svijet i kako u ovaj vakat devera.

Jedini znak da je prošlo ljeto je naša dijaspora.

Dojdu ljeti i donesu nam topline i vedrinu, razmile se po šeheru u razmim bojama i govore raznim jezicima, ko da nam je svake godine Olimpijada. Uslikaju se kod sebilja i one gume što gori i nestanu ko da hi je insan usnio. Morebit zato ne volim kad počme dijaspora dolazit, iako su mi dragi, ko što ne volim ovu riječ kojom je obilježiše i nagrdiše, ko što nisam volio kad dođu lubenice iako sam hi plaho begeniso, jer mi i dijaspora i lubenice najave kraj ljeta i početak duge sarajevske zime. Ko da nam oni, tobe Jarabi, ukradu i odnesu sunce i toplotu sa sobom, a nas ostave da deveramo i čamimo sa sarajevskom teškom i dugom zimom.

A more bit i oni se vrate u svoju hladnoću i čamotinju, daleko od svoje zemlje gdje ni sunce ne grije kao ovo naše. I tako sve dok ne dođe novo ljeto kad nas sviju zajedno sunce obasja i ogrije. Eto, pa dojdite nam jopet, akobogda, i ostanite malo duže neće li i vas i nas ovo naše sunce malko duže grijat.

 

hadzibeg.com

Top