UZEIR HADŽIBEG: MOSTAR
Istaknuto

15 Januar 2016

Veli meni Fata sabahile pri kahvi:
Vala Uzeire da nas ko hoće zovnut u Mostar plaho bi ga volila vidit još jenom.


Gledam je i kontam: Asli mi se Fata smirila od hodanja, dosad je govorila da joj je u Ameriku, Australiju, Englesku otić, a sad bi u Mostar, a ko ne bi, moj brate.

Prije bi mi otiđi u Mostar, nako, što no kažu da gujica vidi puta, a nije bilo lahko, birvktile doć do Mostara, meščini da je sad lakše do Amerike otkako je ovaj Dunjaluk pokraćo.

Kad bi dođi u Mostar i ugledaj onu ljepotu, namah bi sve zaboravi.

Haman jarabi, lijepa grada. Mi, Sarajlije, smo od svih gradova jedino bili ljubomorni na Mostar, a imali smo i rašta:

Ona Neretva ko kaka plaha đevojka lahori,a nad njom se izvio đuvegija, svu je natkrio svojom ljepotom, a skupa ko kakav lijepi par što vazdan ašikuje i sevdiše dok za njima svak uzdiše gledajući dvoje što su ko jeno.

Jah!

Šta to ti Uzeire dumaš pa mi ništa ne odgovaraš?

Ma reko, vamo nešto. Ne htjedo joj rijet da više nejmam ah na Mostar i da ne bi volio vidit onu lijepu đevojku, hudu, što je njezin stari ašiklija jenom ostavio pa se jopet vratio. A kad jenom odeš ne vratiš se više nikad isti, i ne bidneš nikad isti, ni ti ni onaj kojeg si ostavio.

I ko što mi moramo živjet tako i rijeke moraju teć, a valja nama preko rijeke, pa i u Mostar ako nas ko zovne.

 

hadzibeg.com

Top