ZIJAD BURGIĆ: O čučanju

26 Juni 2015

Nego, u zadnje vrijeme mislim o jednom fenomenu koji se gotovo izgubio iz jednog od oblika bosanskog društva, o fenomenu – čučanja! Sjećate se, rijetka je avlija bosanska bila bez zahoda, uglavnom smo u nuždi svi čučali i čučeći – pravili sranje. Čučali smo na igralištu i tako navijali, a ustajali smo samo na dobru akciju.

Čučali su seljaci pred seoskom magazom čekajući na svoj red za sjeme ili neku drugu potrepštinu za svoje poljske radove. Sjećam se i čučanja ljudi na pijacama, ispred prodavnica su ljudi pili pive čučeći; odmaralo se čučeći. Danas slabo ko čuči! Klečanje je zamjenilo tradicionalno čučanje bosanskog čeljadeta; a to je u osnovi promijenilo moral našeg čovjeka.

Vratimo čučavce u naše živote, da ljudi normalno seru. Vratimo čučavce u vjerske institucije, u škole, fakultete, akademije, u sve kantonalne, etnicetske i federalne institucije. Vratimo čučavce u sve bosanske institucije, otvorimo mogućnost da radnici, seljaci, umjetnici, naučnici i političari bolje seru dje i jeste mjesto za ljudsku nuždu; a ne po novinama, portalima i televizijama i posebno ne u državnom parlamentu. Vratimo čučavce u razna novinarska udruženja, udruženja pisaca, u nevladine organizacije – u sve javne prostore.

Izgradimo čučavac kao spomenik na svakom bosanskom trgu slobode! Revolucionarni poklič je danas: “Vratite nam čučavce!”

 

Top