ZIJAD BURGIĆ: VEZIRKA

16 Juli 2015

Lijepe sećije sa kalufnim jastucima i bijelim vezenim jambezima,
pokrivene ćilimima ili lijepo tkanom ponjavom, nalazile su se u
svakoj našoj kući.

Vezirka bi uvijek poravnila nedje u kraj pijace...

Okolo bi poredala kalufne jastuke, svoju robu i proizvod.

Pravila ih je tako što bi oko već ukalufljene slame oblagala tkaninu od
jutanih vreća. Vreće su imale znakove prijašnje robe, ili adresu pošiljaoca.

Krupna crna ili kafena slova, koja smo mi djeca teško sricali ne navikli na stranu fonetiku.
Vezirka, nepismena, nije marila za slova osim što je pazila da budu okrenuta “s lica”,
dok je vješto radeći čuvalduzom prošivala grubu tkaninu i slamu.

Čitavo to vrijeme, drzala je cigaru u ustima,
otpuhivala oblake dima i otresala pepeo svud okolo.
Bilo je to vrijeme kada je zaista bilo teško videti ženu sa cigarom.
Danas, pak, često se moze čuti u čarsiji da neko opisuje ženu koja puši:

“Otočila k'o Vezirka!”

Top