Šampione, jesmo li te zaslužili?

28 Avgust 2015

"Veoma sam ponosan na svoju Bosnu i Hercegovinu i sve ljude u njoj. Sutra ću trčati samo za njih, jer ih želim usrećiti i učiniti ponosnim."

Dvadesetčetverogodišnji Kakanjac Amel Tuka ispunio je svoje obećanje. Učinio nas je ponosnim a ova zemlja i njeni ljudi dobili su, bez sumnje, novog sportskog junaka.

Nevjerovatnim nastupom kojim je za sat izborio jedino finale Svjetskog prvenstva u atletici za Bosnu i Hercegovinu, Amel Tuka je definitivno pomjerio granice nacionalnog poimanja sportskih uspjeha.

Zvuči potpuno nevjerovatno, ali pasoš sa bosanskohercegovačkim grbom posjeduje, u ovom trenutku, jedan od osam najbržih ljudi na svijetu u jednoj od najzahtjevnijih atletskih disciplina – trčanju na 800 metara.

Ali ko je uopšte Amel Tuka, bosanka gazela, kakanjska raketa, odnosno čovjek koji je uhvatio pticu trkačicu i kako je uopšte moguće da se zastava Bosne i Hercegovine na jednom atletskom mitingu vijori ravnopravno sa zastavama atletskih velesila poput Kenije ili Velike Britanije?

Naša država ne može se pohvaliti tradicijom ni nekim velikim rezultatima u atletici. I dok su glavni sportovi koje je BiH pratila bili fudbal, košarka i rukomet, atletika je barem do sada bila na margini interesa svakog dječaka ili djevočice kojima je životni san predstavljati Bosnu i Hercegovinu na bilo kojem sportskom mitingu.

Uz činjenicu da nemamo tradiciju sportskih uspjeha u atletici, uspjeh Amela Tuke i finale Svjetskog prvenstva se doimaju još impozantniji kada u obzir uzmemo i to da država koju Tuka sa ponosom predstavlja nema Ministarstvo sporta i kulture na državnom nivou.

Ne samo da nemamo Ministarstvo sporta i kulture na državnom nivou nego naši politički predstavnici do danas pored svih uspjeha sportista iz države, koja ima 3.5 miliona stanovnika, nisu prepoznali važnost sporta za promociju te države.

Izostanak jedinstvenog Ministarstva sporta i kulture na državnom nivou reflektira se prvenstveno na finansiranje 35 državnih sportskih saveza i Olimpijskog komiteta BiH.

Primjera radi, budžet Olimpijskog komiteta Republike Hrvatske za 2012. godinu iznosio je 36.477.440 KM, od čega je 90 % sredstava osigurala država. Za razliku od Hrvatske i Srbije Olimpijski savez Bosne i Hercegovine za 2014. god. nije dobio niti jednu konvertibilnu marku.

A kao glavni razlog izostanak finansiranja Olimpijskog saveza BIH naveden je administrativni propust. Naime, Olimpijski savez Bosne i Hercegovine nije dobio sredstva zbog nepotpune dokumentacije prilikom aplikacije na grant Ministarstva civilnih poslova.

Da idiotizam političkih predstavnika, poltrona i nezasitne birokracije nema granice pokazuje činjenica da su sredstva od 560.000 KM namjenjenih za finansiranje sporta na državnom nivou raspodjeljena raznim udruženjima građana, fiktivnim sportskim društvima i lokalnim sportskim klubovima koji čine sve osim predstavljanja Bosne i Hercegovine na državnom nivou.

Prema dostupnim podacima korumpirano Vijeće ministara koje nas, za razliku od sportista, blamira po svijetu je iz granta dodijelila 13.000 KM Karate klubu "Šesnaesta" iz Banjaluke, stonoteniskom klubu "Mostar" 18.000, Aero klubu "Prijedor" 9.000, Karate klubu "Šotokan" Banjaluka 12.000, Udruženju kluba za praktično streljaštvo "Salamander" Sarajevo 6.000, Hrvatskom plesnom klubu "Široki" 11.500, Udruženju hrvački klub "Bećko" Vogošća 7.000 KM dok su bez sredstava ostali Olimpijski komitet BiH, Fudbalski savez, Košarkaški savez, Rukometni savez, kao i Džudo savez BiH.

Postavlja se pitanje zbog čega i kako se budžetska sredstva sa državnog nivoa dodjeljuju na primjer hrvatskom plesnom klubu "Široki", a ne rukometnom, košarkaškom ili atletskom savezu ove države.

Isključivo iz razloga što za razliku od Amela Tuke, Džanana Muse, Edina Džeke, Njegoša Sikiraša ljudi koje mi biramo i koji nas decenijama bezuspješno predstavljaju ne vole ovu zemlju, a ni ljude koji u njoj žive.

Amel Tuka danas je nastupio u finalu Svjetskog prvenstva. Osvojio je bronzanu medalju.

Istrčao je 800 metara za sebe, za nas i za državu koju sa ponosom predstavlja i voli. Možda je konačno došao period da i mi dignemo debele guzice i potrčimo za Amela Tuku i hiljade djece koja će nas predstavljati, radovati i činiti ponosnim što smo i mi iz te njihove Bosne i Hercegovine.

 

Predrag Blagovčanin, Tacno.net

Top